Da li je moguće izbeći pesticide i fungicide u proizvodnji gljiva?
Da. U tom slučaju pečurke su proizvedene u uslovima organske proizvodnje za šta se garantuje sertifikatom. Da bi neki proizvođač dobio ovaj sertifikat potrebno je da zadovolji stroge i brojne zahteve. Kako se takvi proizvođači bore sa bolestima koje neminovno napadaju gljive?
To čine takozvanom dobrom proizvođačkom praksom (na engleskom GMP, tj. Good Manufacturing Practice) koja uključuje strogu higijenu, pravilno rukovanje materijalom, proizvodnim koracima, itd. Takođe, i u organskoj proizvodnji dozvoljena su određena zaštitna sredstva za koja je dokazano da nemaju toksično delovanje po ljude. Ima li kod nas ovakvih proizvođača pečurki? Da.
Na šta treba obratiti pažnju kada su organske pečurke u pitanju?
Ovako proizvedena hrana može imati značajno višu cenu što znači da su proizvođači i prodavci skloni mahinacijama na štetu potrošača ali i poštenih organskih proizvođača. Organske pečurke su jedna od prehrambenih namirnica na listi onih koje se često nalaze na listi proizvoda ukljuenih u prevare sa hranom na svetskom nivou. Šta možemo da učinimo da to sprečimo? Za početak treba se informisati. Uvek proverite ko je proizvođač pečurki koje kupujete, gde se nalazi proizvodnja, da li poseduje sertifikat za tu godinu (organski sertifikat se izdaje na rok od godinu dana nakon čega je proizvođač dužan da ponovo dokaže da se proizvodnja realizuje po organskim principima), šta je sirovina za proizvodnju (npr. pileći izmet ili konjski stajnjak, ili slama, piljevina, itd.). Nakon što se informišete razmislite da li su informacije koje ste prikupili realne, a uvek se možete i raspitati o konkretnom proizvođaču, a možda ga čak i posetiti. Kao i sa bilo kojim proizvodom koji vas interesuje potrebno je imati istraživački duh. Ako ste spremni da u kupovinu kola uložite sate i sate ne bi ste li saznali što više detalja zašto bi hrana koju jedete bila manje vredna vašeg vremena i interesovanja? Brinite za svoje zdravlje i bezbednost tako što ćete početi sa informisanjem.
Pečurke i radioaktivnost
Metabolizam žive pečurke i njena fiziologija su takvi da se ponaša kao sunđer, tj. povlači hranljive materije iz supstrata na kome raste. Ako je supstrat čist i bezbedan biće i pečurke. Međutim, ako je materijal na kome rastu zagađen, pesticidima, teškim metalima, radionuklidima, ova jedinjenja završiće u njima. Ukoliko se potom takva pečurka nađe u prodaji bićemo izloženi pomenutim toksičnim materijama. Malo je poznato da se pečurke koriste za biomonitoring radioaktivnosti u Japanu ali i Černobilu. Sadržaj radioaktivnih elemenata u njima pokazuje šta se sa ovim elementima dešava i u okolini. Ovo je i razlog zašto neki ljudi rađe jedu gajene pečurke kupljene od proverenih proizvođača.
Zašto su pečurke odjednom postale popularne?
Malo je poznato da smo nekada pripadali skupini nacija koje su volele i negovale svoja znanja o gljivama, poput Češke, Slovačke, Rusije. Termin kojim se takvo interesovanje označava je mikofilija odnosno mikofilna nacija/kultura. Ne samo što smo prepoznavali brojne vrste u prirodi već smo imali i veliki broj narodnih imena za istu vrstu, informacije su se prenosile oralnim putem, sa kolena na koleno, a čak smo ih koristili i u narodnoj medicini. Na žalost, ova znanja su potisnuta pa smo završili u grupi nacija koje gotovo da se plaše gljiva. Vreme je da se prisetimo starih znanja ali i da naučimo nove stvari o gljivama. Nacije poput kineske imaju bogatu tradiciju korišćenja pečurki, što uključuje i njihovo gajenje i obilno korišćenje u svakodnevnoj kulinarskoj praksi. U poslednjih desetak godina nauka je otkrila gljive te su saznanja o njihovim benefitima sve veća a time i popularnost.