Pečurke? Ili Gljive? ili i pečurke i gljive?
Često možemo čuti ova dva naziva. Da li su u pitanju samo sinonimi ili je samo jedan ispravan. Odgovor je da su svi ispravni. Ipak, nisu u pitanju sinonimi. Postoje izvesne razlike.
Izraz gljive je sveobuhvatniji. Koristi se da označi preko 140 000 vrsta organizama toliko specifičnih da se ne mogu smatrati npr. biljkama. Ili bilo kojom od preostale četiri grupe živih bića. Šta to znači? I kvasac koji koristimo u pripremi hleba, i šampinjoni koje volimo da smažemo na pizzi, ali i kandida koju ne želimo da vidimo na svom lekarskom nalazu nazivaju se gljivama. Neke od njih možemo spaziti golim okom poput šampinjona dok nam je za druge potreban mikroskop a kada bi ih ugledali izgledali bi poput kružića ili elipsi, kao što je slučaj sa pekarskim kvascem. One gljive koje vidimo bez mikroskopa zovu se pečurke. I ne samo što su vidljive golim okom one imaju i kompleksniju građu, ono što zovemo šeširom i drškom. Ako se setimo matematike iz osnovne škole sve pečurke bi bile podskup skupa gljive ili sve pečurke su gljive ali nisu sve gljive pečurke. Ili, ako ste ljubitelji pasa, svaki terijer je pas ali nije svaki pas terijer.
Jestive i otrovne pečurke?
Ova podela nastala je kao očigledan dokaz značaja koji su pečurke imale za ljude. Hrana! Podela je bila vrlo jednostavna: ako ne mogu da je pojedem pečurka je otrovna. Međutim, ima tu mnogo više. Ovakva podela stvorila je i strah i zabludu. Od oko 14 000 vrsta pečurki svega je 100 toksičnih a oko 30 vrsta je potencijalno smrtno otrovno. Treba istaći da pojmovi toksično i smrtno otrovno ne znače isto. Toksične vrste mogu izazvati blagu nperijatnost, stomačne probleme koji su kratkotrajni ili npr. mučninu. Da li to onda znači da je preostalih 13 900 vrsta jestivo? Na žalost ne. Ali ne zato što su toksične već zato što su drvenaste pa ih je nemoguće sažvakati, ili su ljute, ili kisele, tj. neprijatnog ukusa.
Divlje i gajene jestive pečurke
Pod divljim pečurkama podrazumevamo vrste sakupljene u prirodi. Verovatno ste čuli ili imali prilike da probate vrganje ili lisičarke. Ove vrste isključivo su iz prirode, ne mogu se gajiti. Zašto? Zašto što su takozvani simbionti. To znači da imaju kompleksan životni stil koji uključuje okolne biljne vrste kao i bakterije. Sa njima formiraju zajednicu koju čovek ne može da imitira. Zato su pokušaji da se pečurke poput vrganja gaje bili neuspešni. Sa druge strane uslovi za rast pojedinih vrsta mogu se kopirati i upravo na taj način su ljudi pripitomili pečurke. Trenutno se u svetu gaji oko 100 vrsta među kojima svega dvadesetak u ozbiljnijim razmerama. Da li su gajene vrste onda veštačke? Apsolutno ne. One su uzete iz prirode i dugo uzgajane u specijalizovanim laboratorijama, ukrštane poput rasih goveda, dok se nije dobila vrsta-potomstvo koje ima najpoželjnije osobine. Da li se onda gajene vrste razlikuju od svojih srodnika iz divljine? Da. One mogu biti nešto drugačije boje, mirisa, ukusa, čvrstine, roka trajanja. Razlog su stabilni uslovi i odgajivanje koje je kontrolisano jer mi kao potrošači volimo kada je proizvod koji kupujemo stabilnog ili istovetnog kvaliteta. Vrste koje se sakupljaju u prirodi nisu takve, priroda je nepredvidiva pa su i pečurke podložne varijacijama shodno klimatskim uslovima, tipu podloge na kojoj rastu, padavinama...